Zaslužni članovi Tehničke kulture u Kutini

Tomislav Jerala

Rođen je 1932. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, zatim Ekonomski fakultet i postdiplomski studij na istom fakultetu.

Zaposlio se u Kutini, najprije u Metanu, a zatim u INA Petrokemiji Kutina, gdje je ostao sve do svoga umirovljenja, kada se preselio u Mali Lošinj.

Na svim dužnostima koje je obnašao (bilo ih je više), uglavnom je obavljao najsloženije ekonomske poslove, kao što su: ekonomske analize, investicijski programi, opravdanosti financijskih ulaganja i izračun budućih dobiti, i mnoge druge poslove i zadaće.

Iz navedenog se vidi struktura, kompleksnost, a i kapacitet znanja kojim je raspolagao, i kao takav angažiran je od strane grada Kutine za izradu Investicijskog programa za izgradnju Auto Moslavine Kutina. To je investicija koju je grad Kutina sa Zavodima Crvene zastave iz Kragujevca planirao izgraditi. Auto Moslavina je izgrađena kao servis i prodaja vozila iz proizvodnog programa Crvene zastave.

Investicijski program je izrađen tako kvalitetno sa svim pokazateljima opravdanosti, te je bio lako prihvaćen i u bankarskim kućama, radi kreditnih aranžmana.

Osim svojih redovnih i odgovornih poslova na radnom mjestu, ovom prigodom ističemo Tomislavovu angažiranost i u sferi društvenih zbivanja i aktivnosti u gradu Kutina. Naime, on se sa mnogo znalačke sposobnosti i dragovoljno prihvatio da u širokoj lepezi djelatnosti u tehničkoj kulturi grada i općine Kutina, svojim angažmanom ovu djelatnost podigne na najvišu moguću razinu.

Budući da je oduvijek bio vrlo kreativan, operativan i konkretan, u tehničkoj kulturi Kutine, davao je svoj doprinos, koji je i do današnjih dana ostavio neizbrisivi trag. Tako je to činio sve do svog umirovljenja kada je napustio Kutinu i preselio se u Mali Lošinj.

Tijekom svoje dugogodišnje aktivnosti u tehničkoj kulturi, obnašao je niz visokih dužnosti kroz sve njezine organizacijske forme, počevši od Narodne tehnike, Kluba SAM, Samoupravne interesne zajednice tehničke kulture, pa sve do Zajednice tehničke kulture koja je utemeljena u neovisnoj i samostalnoj Hrvatskoj državi.

Osim navedenih odgovornih dužnosti, Tomislav se pokazao i kao vrlo vješt operativac i živa logistika u svim područjima tehničke kulture unutar koje je znalo biti mnogo (oko 14 ) različitih klubova i sekcija, pa spomenimo neke od njih gdje je ostavio svoj značajan trag:

                            Foto-kino klub;

                            Radioklub;

                            Klub SAM sa svojim sekcijama;

                            CB sekcija;

                            Sekcija elektroničara;

                            Maketarska sekcija;

                            Informatička sekcija;

                            Sekcija za aktivnosti na vodi, klub Optimist;

                            Sekcija astronoma.

Tu su također i djelatnosti koje su trajale i samo kratko vrijeme, ali prema sklonostima i interesima članova tehničke kulture. Tako je upravo on utemeljitelj Sekcije pčelara, vinogradara i voćara, inovatora, te aktivnosti iz ručnih radova koje je obuhvatilo keramiku i tekstil.

Ovih nekoliko riječi o Tomislavu Jerali, bilo je nužno istaknuti u monografiji naprosto iz razloga što je svojim radom i entuzijazmom u tehničkoj kulturi Kutine ostavio neizbrisiv trag.

Vlado Felc

To je osoba koja zaslužuje pozornost u Monografiji tehničke kulture prosto zato što je on nezaobilazan jer je sav svoj entuzijazam i tehnički kapacitet uložio u utemeljenje mnogih sekcija i njihov rast i razvoj.

Vlado se rodio 1932. godine u Bihaću, kojeg gotovo da i nije zapamtio jer se morao često puta seliti u mjesta i gradove širom bivše države, svugdje tamo gdje mu je otac zbog službene dužnosti morao obavljati određene poslove.

Kako je često morao mijenjati svoje boravište, mijenjao je i mjesto svoga školovanja, što mu je znatno otežavalo učeničke obveze. Tako je čak na Krku morao pohađati i talijansku školu. No, Vlado je to sve izdržao i uspješno u Slavonskom Brodu završio elektromehaničarski zanat, a zatim i srednju tehničku školu strojarskog smjera. Još kao mlad čovjek, bavio se jedriličarstvom i padobranstvom, a skakao je iz aviona sa čak 1200 metara visine.

Svoju radnu karijeru Vlado je započeo u Jajcu u BiH, od kuda sa porodicom dolazi 1963. godine Kutinu i zapošljava se u Metanu, koji se kasnije spaja sa Tvornicom umjetnih gnojiva. U tom gospodarskom sustavu obavljao je niz odgovornih dužnosti od upravitelja procesnog postrojenja, pa sve do direktora Tvornice vapna gdje ostaje do umirovljenja.

Što se tiče njegovog uključivanja u tehničku kulturu Kutine, to je bilo odmah nakon njegovog dolaska u novu sredinu. Kako je u Kutini, od djelatnosti tehničke kulture, postojao samo AMD Kutina, Foto-kino Metan i Radioklub, Vlado je tu našao svoje mjesto i ostao vjeran čitavo ovo vrijeme. U Petrokemiji, Vlado je bio jedan od inicijatora utemeljenja Autokluba Ina Petrokemija, koji je ostao u punoj funkcije sve do kraja 90-tih godina, kada je i ugašen. Ovaj Klub bio je od koristi svojim članovima jer je djelovao po principu »Uradi sam«, naravno uz stručnu asistenciju voditelja kluba.

Kako je od najranije mladosti bio zaljubljenik tehničke kulture, pored, već spomenutih odgovornih dužnosti koje je obnašao, počeo je sam izrađivati primopredajnik po SSB tehnici rasprostiranja valova. Taj njegov primopredajnik bio je u funkciji dugi niz godina, a možda je i dandanas negdje u garaži među pohranjenim starim stvarima.

Iako su ga minule početničke radosti, Vlado i danas zna reći: »kada začuješ glas iz dalekog svijeta, sav zatreperiš i vratio bi se u one mlade godine«.

Eto, tako je Vlado Felc stvorio dobre pretpostavke da svoje stručno znanje i iskustvo stavi u funkciju tehničke kulture, što je nesebično i činio. Osim praktičnog rada u obuci radioamatera u Klubu, pripremao ih je i za mnoga natjecanja gdje su postizali zapažene rezultate. Osim Radiokluba, Vlado je bio voditelj i drugih sekcija i klubova u okviru tehničke kulture, kao i svagdje tamo gdje je trebalo premostiti neku manjkajuću voditeljsku ulogu.

Više od 20 proteklih godina Vlado obnaša visoke dužnosti u krovnim tijelima tehničke kulture, Narodnoj tehnici, u Klubu SAM i konačno u Zajednici tehničke kulture u Kutini. U više mandata bio je delegat u tijelima ZTK-e županije Sisačko moslavačke i HZTK-e u Zagrebu.

          Isticanjem ovih dvoje zaslužnih pojedinaca, ne umanjuje se doprinos i svih drugih članova i voditelja koji su sebe ugradili u sve pore tehničke kulture u Kutini.