Marko Nježić

Riječ zahvale autora i urednika

     Polazeći od jedne stare mudre izreke koja kaže, ako o nečemu što se dogodilo ništa nije zabilježeno ili zapisano za neka buduća pokoljenja, to se onda vrlo brzo zaboravi, pa izgleda kao da se nije niti dogodilo.

      Upravo se na toj mudroj izreci temelji i ideja o pisanju monografije tehničke kulture Kutina. Prošlo je više od 60 godina od prvih početaka aktivnosti u tom području čiji je put tekao preko različitih organizacijskih formi sukladno zadanim uvjetima i vremenu u toj dugoj povijesti kutinske tehničke kulture...

Kutinski CB-jaši

Na tragu stvaranja i razvoja tehničke kulture u Kutini veoma rano, još 1972. godine započele su CB-aške aktivnosti. No, prije nego se upustimo u obrazlaganje stvaranja, rada i razvoja CB Sekcije, potrebno je reći nekoliko bitnih značajki ove radioveze. To podrazumijeva opću elaboraciju temeljnih pitanja kao što su:

                            Pojam CB-a;

                            Svrhovitost uporabe;

                            Korist od ovakve vrste komunikacije;

                            Počeci uporabe u svijetu i u Hrvatskoj.

Pojmovno CB-citizen band, znači građanski opseg koji se smatra jednim od najboljih sredstava usmene komunikacije putem radiovalova. Ovakva veza među ljudima predstavlja simboliku kojima čovjek izražava značaj o slobodi pojedinca.

U samom nazivu CB-a prepoznaje se i namjera koja je usmjerena na kontakt s drugim, koji isključuje uporabu pisma i telefona. Sustav je namijenjen za korištenje cjelokupnom građanstvu u državama u kojima je CB legaliziran i u kojima je oslobođen restrikcija koje se nameću za korištenje radija.

Svrhovitost ove vrste komunikacije među ljudima ogleda se u nizu čimbenika počevši od prijateljskog, radnog do humanitarnog karaktera. To drugim riječima znači da se putem CB veze stvaraju poznanstva i prijateljstva među ljudima, ostvaruju se i poslovni kontakti u smislu proizvodnog, komercijalnog i prometnog značaja.

Osim navedenog, tu su i mnoge praktične mogućnosti ostvarivanja veza u zdravstvu, vatrogastvu, službi spašavanja, intervenciji prilikom elementarnih nepogoda, kao i ostalih humanitarnih veza i radnji.

Ovdje svakako treba spomenuti i lakoću rukovanja CB uređajima, kao i njihovu besplatnost u komunikacijama. Radiosaobraćaj na CB bandu, to jest u građanskom opsegu započinje u Americi negdje od kraja 60-tih godina prošlog stoljeća, a nakon donošenja prvog Pravilnika o korištenju građanskog opsega u Hrvatskoj, 1973. god., praktično i kod nas su se počeli pojavljivati korisnici CB postaja.

Nakon tih prvih početaka korištenja CB-a, među korisnicima se javila želja za udruživanje na jednu višu razinu. To je najprije bilo udruživanje u CB sekcije, preko kojih je bilo moguće organizirati i polaganje ispita za radioamatere, kao i njihovo proširenje djelovanja.

Grupa kutinskih CB-aša utemeljuje sekciju pod nazivom »Humka« (asocijacija na naziv vrha Moslavačke gore), koja početkom 1980. god. pristupa u Klub SAM.

Nakon osnivanja CB sekcije, dobivena su i prva financijska sredstva za nabavku opreme, koja se koristila kako za obuku, tako i za natjecanja.

Sjedište CB sekcije bilo je u prostorijama Kluba Sam u Crkvenoj ulici br. 15. Tu se mogla koristiti i raspoloživa infrastruktura, telefon, papir, pisaći stroj i drugo. Tu su se radili planovi rada, vježbi i priprema za klupska natjecanja. Već iduće 1981. godine, angažiranjem većeg broja članova CB sekcije, radi se i postavlja veliki toranj na Humci s novom antenom, radi uspostavljanja komunikacijskih veza.

Sekciju su vodili Zdenko Bogadi CB Edisona, Ivan Mikulić CB Pipin i Zdravko Bervida CB Obad, koji je sekciju vodio do njenog raspuštanja.

Foto klub Metan

         Foto-video klub Kutina u svom sadašnjem obliku nastao je na temeljima Foto-kino kluba Metan koji je krajem pedesetih godina prošlog stoljeća promijenio ime u Fotoklub Metan i uključio se u Klub SAM.

        Dakle, kroz svoju dugu i bogatu povijest neprekinutog kontinuiteta, Klub se razvijao sukladno tehničkom napretku od fotografije, kina, pa sve do današnjih dana kada Klub u svom radu upražnjava najmoderniju videotehniku i tehnologiju.

       Budući da je Kino-klub Metan svoju aktivnost nastavio u okvirima tehničke kulture Kutina, konkretno u Klubu SAM i to kao njegova zasebna sekcija. Uz svoj redovni rad na fotografiji, Klub je počeo razvijati i video djelatnost. Tako je u Klubu SAM, sekcija videokluba utemeljila i videoteku sa velikim brojem videokaseta na kojima su se nalazili filmovi raznih sadržaja.

Videoteka je u Kutini tada bila hit koji je ujedno pobudilo i veliki interes kutinskog pučanstva svih uzrasta. Aktivnost foto-kino djelatnosti unutar Kluba SAM vođena je pod ravnanjem Ivana Pavlovića Ripa, o kome je ranije bilo dosta govora u dijelu monografije koji se odnosi na Foto-kino klub Metan. Slobodno se može reći da je Ivan Pavlović Rip bio doajen ove vrste djelatnosti u Kutini.

OSA

           Aeroklub OSA kroz proteklih 30-tak godina kontinuiranog postojanja, prolazio je čitav niz faza svoga djelovanja i to upravo onako kako su se mijenjala i razvijala razina postignutog tehničko-tehnološkog razvoja onih naprava i uređaja sa kojima se klub bavio.

           Temeljno područje rada kluba bilo je izrada modela i maketa sredstava prometa kao što su: civilni i vojni avioni, brodovi i cestovna vozila.

Takva struktura maketa i modela uobičajeno je bila interesantna mladeži svih uzrasta i to je bilo presudan čimbenik za njihov angažman u klubu.

Dakle, sukladno tehničko-tehnološkom razvoju navedenih prometnih sredstava, kao i njihovih statičkih i dinamičkih osobina, klub je mijenjao razinu svoga interesa, pa tako i naziv svoga kluba i to sljedećim redom:

Modelarsko-maketarska sekcija u vremenu 1979.-1996. godine, prvo u sastavu           Kluba SAM, a kasnije djeluje kao samostalna udruga;

Maketarski klub OSA od 1996.-2010. godine;

Aeroklub OSA od 2010. godine na dalje.

Utemeljenje modelarsko maketarske sekcije u sastavu Kluba SAM, obavljeno je 1979. godine i to na inicijativu Ivice Bilandžića, kao i nekolicine druge mladeži, koji su tek završili osnovno obrazovanje i kroz Klubove mladih tehničara stekli određena znanja i sposobnosti za maketarstvo i modelarstvo.

Ovdje treba spomenuti, da je Ivica Bilandžić u tom poslu već imao dovoljno iskustva, jer se i u privatnom životu bavio maketarstvom i modelarstvom. On je za maketarstvo i modelarstvo imao i prirodnog dara, jer su tu potrebne predispozicije, kao što je smisao za estetiku, slikarstvo, elektroniku i preciznu mehaniku što je Ivici i bila životna preokupacija.

Sa modelarstvom se susreo još u osnovnoj školi kada je počeo raditi automobile žičanim vođenjem. Čak je izrađivao i željeznice s električnim vođenjem, bavio se, i još se uvijek bavi slikarstvom, a svoj bogat opus slika prezentira u mnogim gradovima i mjestima širom Lijepe naše. Kao instrumentalac u INA Petrokemiji, stekao je iskustvo u preciznosti koja je itekako potrebna u maketarstvu i modelarstvu. 

Kutinski astronomi

Potreba za praćenjem i proučavanjem astronomije u Kutini pojavila se vrlo rano. Još davne 1969. godine uz obvezatan nastavni predmet u kutinskim osnovnim školama, utemeljene su i prve grupe učenika koji su mimo redovnog nastavnog programa, počele sa izučavanjem astronomije.

U tome su svoju veliku ulogu odigrali pojedini nastavnici, također zaljubljenici i entuzijasti u astronomiju, a to su:

                            Ivan Štefek

                            Miroslav Varat

                            Dragica Varat.

Kako se u Kutini već u dobroj mjeri počela stvarati i organizirati tehnička kultura, a u njoj su se utemeljivale i razvijale pojedine tehničke djelatnosti, to je ujedno i bila značajna podrška razvoju astronomije, kao prirodne znanosti

Prije samog utemeljenja Astronomskog društva Ivan Štefek, kako je već rečeno, izučavanje astronomije započeli su učenici u kutinskim osnovnim školama i zahvaljujući nastavnicima mentorima, astronomija je veoma popularizirana, te je obuhvatila veliki broj učenika svih uzrasta.

Prve učeničke grupe astronoma pojavljuju se 1969. godine i sudjeluju na republičkom natjecanju u okviru Pokreta znanost mladima, koji djeluje u svim školama. To je natjecanje održano u Zagrebu na kome sudjeluju:

                            Marjan Matković

                            Marija Odak

                            Zlatko Pregun

                            Branko Sopina

kao i drugi učenici koji su već tada osvajali prestižna mjesta na mnogim općinskim, republičkim i državnim natjecanjima.

Zatim već 1971. godine, na republičkom natjecanju učestvuje 12 kutinskih astronoma od kojih njih četvero u različitim kategorijama natjecanja osvajaju prva mjesta, i to:

                            Jasminka Milat

                            Marija Odak

                            Zlatko Pregun

                            Branko Sopina.

Ovi kutinski astronomi, za svoj uspjeh bili su nagrađeni s ručnim satovima od strane predsjednika grada Zagreba.

      Veliko olakšanje u radu Astronomskog društva Ivan Štefek došlo je s izgradnjom nove zvjezdarnice, ne samo u segmentu promatranja i opažanja pojava na nebeskom svodu, već i u adekvatnom učioničkom prostoru koji omogućava moderan i suvremen način rada.

Realizaciju objekta zvjezdarnice omogućio je Grad Kutina, Zajednica tehničke kulture Kutina, Petrokemija d.d. Kutina, Opće vodoprivredno poduzeće »Lonja Strug« Kutina, Hrvatske vode i drugi sponzori. 

         U osnovnim školama Mate Lovraka i Vladimira Vidrića kontinuirano se nastavlja rad sa učenicima i u desetljeću od 2000.-2010. godine. Svake godine dvadesetak malih astronoma krene u istraživanje svemira iz dvorišta škole ili zvjezdarnice. Sa učenicima rade učiteljice Anka Domitrović i Draženka Rendulić u nižim razredima, Vlatka Vidiček Dam, Zoran Kustura, Goran Rebrača i Ivan Štibilj u petim, šestim i sedmim razredima, a Branko Odobašić radi sa srednjoškolskim uzrastom.

Informatički klub BIT

Spoznaju o potrebi informatičkog obrazovanja u Klubu SAM, među prvima je uočio bard tehničke kulture u Kutini Tomislav Jerala. On je uz podršku ostalog vodstva tehničke kulture svoju inicijativu o utemeljenju sekcije informatičara pretvorio u stvarnost, pa se tako ta inicijativa pretvorila u djelo. Sekcija informatičara utemeljena je 1982./83. godine., i to najprije pod nazivom »ORAO«, prema imenu prvog računala kojim je sekcija raspolagala, a nešto kasnije ta informatička sekcija je promijenila naziv u sekcija informatičara »EGALE«.

Kao prvi predsjednik informatičara spominje se Boro Čavić, koji je već ranije obnašao važne dužnosti u tehničkoj kulturi i u Klubu SAM, a naročito u sekciji elektroničara. Prvi voditelj i mentor informatičara bio je Zlatko Pregun i kao voditelj bio je zadužen za obuku prvih mladih informatičara u Kutini.

Već na samom početku rada, sekcija informatičara raspolagala je sa nizom tehničke opreme koja se sastojala od:

                                      ZX Spectrum 48;

                                      računalo »ORAO«;

                                      nekoliko kasetofona za pohranu programa;

                                      nekoliko televizora crno-bijelih;

                                      jedan televizor u boji.

O svemu tome biti će više riječi u nastavku teksta i kroz fotografije koje slijede.

Kutinski optimisti

Godine 1985. u Klubu SAM utemeljena je sekcija Optimist koja se bavila organizacijom izrade jedrilica klase Optimist i s jedrenjem. U to vrijeme u Hrvatskoj je pod okriljem Narodne tehnike pokrenuta akcija pod nazivom »Svaka škola-jedan optimist«. U osnovnim školama tadašnje općine Kutina u suradnji sa sekcijom Optimist izrađivale su se jedrilice. Te godine organiziran je prvi kamp Optimista na Banovljanskom jezeru i tako je počela aktivnost jedrenja s optimistima. 

...Sekcija je počela graditi građevinski objekt za svoje potrebe na južnoj strani Banovljanskog jezera uz naselje Krivaj. Izgrađen je betonski temelj za montažnu zgradu i spusni mol.

Nakon što je sekcija prestala je s radom, izgrađene objekte na jezeru i dio jedrilica, Zajednica tehničke kulture Kutina ustupa Odredu izviđača Betlehem Kutina, koji je na toj lokaciji izgradio Centar za aktivnosti na vodi. Danas ovaj centar nastavlja s aktivnostima jedrenja i ostalim sadržajima na vodi pod nazivom Izviđački centar Pakra.

Godine 2005. u Izviđačkom centru Pakra održana je proslava 20 godina jedrenja na kojoj je organiziran susret i regata s prvim jedriličarima.

Zaslužni članovi Tehničke kulture u Kutini

Tomislav Jerala

Rođen je 1932. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, zatim Ekonomski fakultet i postdiplomski studij na istom fakultetu.

Zaposlio se u Kutini, najprije u Metanu, a zatim u INA Petrokemiji Kutina, gdje je ostao sve do svoga umirovljenja, kada se preselio u Mali Lošinj.

Na svim dužnostima koje je obnašao (bilo ih je više), uglavnom je obavljao najsloženije ekonomske poslove, kao što su: ekonomske analize, investicijski programi, opravdanosti financijskih ulaganja i izračun budućih dobiti, i mnoge druge poslove i zadaće.

Iz navedenog se vidi struktura, kompleksnost, a i kapacitet znanja kojim je raspolagao, i kao takav angažiran je od strane grada Kutine za izradu Investicijskog programa za izgradnju Auto Moslavine Kutina. To je investicija koju je grad Kutina sa Zavodima Crvene zastave iz Kragujevca planirao izgraditi. Auto Moslavina je izgrađena kao servis i prodaja vozila iz proizvodnog programa Crvene zastave.

Investicijski program je izrađen tako kvalitetno sa svim pokazateljima opravdanosti, te je bio lako prihvaćen i u bankarskim kućama, radi kreditnih aranžmana.

Osim svojih redovnih i odgovornih poslova na radnom mjestu, ovom prigodom ističemo Tomislavovu angažiranost i u sferi društvenih zbivanja i aktivnosti u gradu Kutina. Naime, on se sa mnogo znalačke sposobnosti i dragovoljno prihvatio da u širokoj lepezi djelatnosti u tehničkoj kulturi grada i općine Kutina, svojim angažmanom ovu djelatnost podigne na najvišu moguću razinu.

Budući da je oduvijek bio vrlo kreativan, operativan i konkretan, u tehničkoj kulturi Kutine, davao je svoj doprinos, koji je i do današnjih dana ostavio neizbrisivi trag. Tako je to činio sve do svog umirovljenja kada je napustio Kutinu i preselio se u Mali Lošinj.

Tijekom svoje dugogodišnje aktivnosti u tehničkoj kulturi, obnašao je niz visokih dužnosti kroz sve njezine organizacijske forme, počevši od Narodne tehnike, Kluba SAM, Samoupravne interesne zajednice tehničke kulture, pa sve do Zajednice tehničke kulture koja je utemeljena u neovisnoj i samostalnoj Hrvatskoj državi.

Osim navedenih odgovornih dužnosti, Tomislav se pokazao i kao vrlo vješt operativac i živa logistika u svim područjima tehničke kulture unutar koje je znalo biti mnogo (oko 14 ) različitih klubova i sekcija, pa spomenimo neke od njih gdje je ostavio svoj značajan trag:

                            Foto-kino klub;

                            Radioklub;

                            Klub SAM sa svojim sekcijama;

                            CB sekcija;

                            Sekcija elektroničara;

                            Maketarska sekcija;

                            Informatička sekcija;

                            Sekcija za aktivnosti na vodi, klub Optimist;

                            Sekcija astronoma.

Tu su također i djelatnosti koje su trajale i samo kratko vrijeme, ali prema sklonostima i interesima članova tehničke kulture. Tako je upravo on utemeljitelj Sekcije pčelara, vinogradara i voćara, inovatora, te aktivnosti iz ručnih radova koje je obuhvatilo keramiku i tekstil.

Ovih nekoliko riječi o Tomislavu Jerali, bilo je nužno istaknuti u monografiji naprosto iz razloga što je svojim radom i entuzijazmom u tehničkoj kulturi Kutine ostavio neizbrisiv trag.

Vlado Felc

To je osoba koja zaslužuje pozornost u Monografiji tehničke kulture prosto zato što je on nezaobilazan jer je sav svoj entuzijazam i tehnički kapacitet uložio u utemeljenje mnogih sekcija i njihov rast i razvoj.

Vlado se rodio 1932. godine u Bihaću, kojeg gotovo da i nije zapamtio jer se morao često puta seliti u mjesta i gradove širom bivše države, svugdje tamo gdje mu je otac zbog službene dužnosti morao obavljati određene poslove.

Kako je često morao mijenjati svoje boravište, mijenjao je i mjesto svoga školovanja, što mu je znatno otežavalo učeničke obveze. Tako je čak na Krku morao pohađati i talijansku školu. No, Vlado je to sve izdržao i uspješno u Slavonskom Brodu završio elektromehaničarski zanat, a zatim i srednju tehničku školu strojarskog smjera. Još kao mlad čovjek, bavio se jedriličarstvom i padobranstvom, a skakao je iz aviona sa čak 1200 metara visine.

Svoju radnu karijeru Vlado je započeo u Jajcu u BiH, od kuda sa porodicom dolazi 1963. godine Kutinu i zapošljava se u Metanu, koji se kasnije spaja sa Tvornicom umjetnih gnojiva. U tom gospodarskom sustavu obavljao je niz odgovornih dužnosti od upravitelja procesnog postrojenja, pa sve do direktora Tvornice vapna gdje ostaje do umirovljenja.

Što se tiče njegovog uključivanja u tehničku kulturu Kutine, to je bilo odmah nakon njegovog dolaska u novu sredinu. Kako je u Kutini, od djelatnosti tehničke kulture, postojao samo AMD Kutina, Foto-kino Metan i Radioklub, Vlado je tu našao svoje mjesto i ostao vjeran čitavo ovo vrijeme. U Petrokemiji, Vlado je bio jedan od inicijatora utemeljenja Autokluba Ina Petrokemija, koji je ostao u punoj funkcije sve do kraja 90-tih godina, kada je i ugašen. Ovaj Klub bio je od koristi svojim članovima jer je djelovao po principu »Uradi sam«, naravno uz stručnu asistenciju voditelja kluba.

Kako je od najranije mladosti bio zaljubljenik tehničke kulture, pored, već spomenutih odgovornih dužnosti koje je obnašao, počeo je sam izrađivati primopredajnik po SSB tehnici rasprostiranja valova. Taj njegov primopredajnik bio je u funkciji dugi niz godina, a možda je i dandanas negdje u garaži među pohranjenim starim stvarima.

Iako su ga minule početničke radosti, Vlado i danas zna reći: »kada začuješ glas iz dalekog svijeta, sav zatreperiš i vratio bi se u one mlade godine«.

Eto, tako je Vlado Felc stvorio dobre pretpostavke da svoje stručno znanje i iskustvo stavi u funkciju tehničke kulture, što je nesebično i činio. Osim praktičnog rada u obuci radioamatera u Klubu, pripremao ih je i za mnoga natjecanja gdje su postizali zapažene rezultate. Osim Radiokluba, Vlado je bio voditelj i drugih sekcija i klubova u okviru tehničke kulture, kao i svagdje tamo gdje je trebalo premostiti neku manjkajuću voditeljsku ulogu.

Više od 20 proteklih godina Vlado obnaša visoke dužnosti u krovnim tijelima tehničke kulture, Narodnoj tehnici, u Klubu SAM i konačno u Zajednici tehničke kulture u Kutini. U više mandata bio je delegat u tijelima ZTK-e županije Sisačko moslavačke i HZTK-e u Zagrebu.

          Isticanjem ovih dvoje zaslužnih pojedinaca, ne umanjuje se doprinos i svih drugih članova i voditelja koji su sebe ugradili u sve pore tehničke kulture u Kutini.

Pregled kroz povijest

POVIJESNI PREGLED TEHNIČKE KULTURE U KUTINI

         Utemeljenje i početak rada tehničke kulture u Kutini nije nastalo slučajno niti samo po sebi, već je ono rezultat svjesnog djelovanja grupe kutinskih entuzijasta u zadanim okolnostima društvenih promjena u bivšoj državi, a kasnije i u republikama nakon 2. svjetskog rata.

         Tehnička kultura sa svojim temeljnim ciljevima djelovanja uvijek je imala na umu izvaninstitucionalno obrazovanje i osposobljavanje mladih iz raznih područja tehničke struke.

         Ona je nastala na tragu zakonskih i organizacijskih formi koje su postavljene neposredno iza 2. svjetskog rata u Jugoslaviji. Uloga i značaj tehničke kulture prepoznati su kao vrlo pogodan organizacijski oblik u pripremi građana za ovladavanje tada dostupnim tehničkim sadržajima i aktivnostima.

         Drugi svjetski rat je ostavio snažnu poruku da se pobjeda u ratu ostvaruje u zraku (zrakoplovstvo), na zemlji (prometna tehnika), na vodi i ispod vode (brodarstvo), brzim vezama među njima (radiotehnika) i informacijom i propagandom (informacijskim sustavima).

            Treba se podsjetiti koje su organizacijske forme bile kroz koje je tehnička kultura u svojoj dugoj povijesti prolazila. Tako je pri Fiskulturnom savezu Jugoslavije još 1946. godine formirana komisija »Tehnika i sport«, a već 1948. godine ta je komisija izdvojena i organizirana pod nazivom »Narodna tehnika«.

         Ubrzo nakon toga u svim se republikama gotovo masovno osnivaju organizacije i klubovi tehničke kulture po svim gradovima i općinama. Naravno, za utemeljenje i razvoj tehničke kulture nisu presudna samo financijska sredstva i razvoj gospodarstva već je tu i poseban motiv koji su nam ostavili u svojim radovima, kao izumiteljsku ostavštinu, mnogi naši uvaženi građani kao što su:

Ruđer Bošković, (matematičar, astronom, fizičar, filozof);

Faust Vrančić (erudit, jezikoslovac, konstruktor, izumitelj);

Nikola Tesla (znanstvenik, izumitelj okretnog magnetnog polja i višefazne struje);

Slavoljub Penkala (izumitelj-termofor, mehanička olovka i nalivpero) i dr.

         Kutina kao općina i grad nije ostala imuna na trendove osnivanja klubova i sekcija tehničke kulture, već je i sama krenula u tom pravcu i to zahvaljujući utemeljenju i razvoju snažne naftne i petrokemijske, te ostale industrije na svom području.

         No, i prije Petrokemije, općina Kutina stvarala je uvjete za razvoj gospodarskih subjekata, kao što su Tvornica čađe, Ciglana, Metan i drugi.

         Sami počeci tehničke kulture i aktivnosti u njoj, važno je to istaknuti, povezani su s automtodruštvima na Gojlu, u Kutini i Popovači. Zatim je utemeljen Foto-kino klub Metan, Radioklub Kutina i ostali klubovi i sekcije.

Predgovor

Prof. dr. sc. Ante Markotić

predsjednik Zajednice tehničke kulture Sisačko-moslavačke županije i 

Hrvatske zajednice tehničke kulture

Danas je tehnička kultura sastavnicom opće kulture i realna kategorija suvremenog društva utemeljenoga na znanstvenom i tehnološko-gospodarskom razvoju. Tehnička kultura je zapravo i osnova dobrim dijelom i znanstvene, a i tehnološke pismenosti.

U tom smislu tehnička kultura bitan je dio sveukupnosti razvitka pojedinca, temelj znanja, vještina, stavova i opće kulture. Time je ona ne samo razvojni nego i civilizacijski resurs. Tehnička kultura danas nužan je uvjet života i rada ljudi, razvoja gospodarstva i društvenih djelatnosti te čitava društva. Ona nije ni jedinstvena ni unikatna djelatnost, ali u svakom razvijenom društvu ona je legitimna djelatnost za dobro pučanstva, a takve zemlje tehničku kulturu pojedinaca, naroda drže nacionalnim resursom...

Naslovnica

Naslovnica
Zajedno izradili Marko Nježić i Ivan Mikulić Pipin

Antun Tisaj

 

U svojoj najranijoj mladosti pokazivao sam sklonost prema tehnici i tehničkim napravama što je u punoj mjeri došlo do izražaja tek nakon završetka Škole učenika u privredi. Naime, pohađajući tu školu istovremeno sam obavljao i obveznu praksu u firmi Metan, gdje je sve više sazrijevala moja misao da se u slobodno vrijeme bavim fototehnikom. Ta moja želja se počela ostvarivati 1959. godine, kada sam se kao radnik elektro struke zaposlio u Metanu. Moje prvo radno mjesto bilo je instrumentalac u proizvodnom procesu.

Kako je u firmi već bio utemeljen Fotoklub Metan u kome se okupljao veliki broj radnika, a posebice mladih koji su se bavili fototehnikom, to je ujedno bila i izuzetna prilika da se učlanim u Klub i postanem njegov aktivan član 1961. godine. Još i danas ljubomorno čuvam svoju člansku iskaznicu kao uspomenu na jedno lijepo, bogato i ugodno vrijeme koje je vrijedno sjećanja. To je bilo vrijeme kada je predsjednik kluba bio Milan Raosavljević.

Na slici br. 278 prikazan je detalj moje iskaznice o članstvu u Fotoklubu Metan

Slika br. 278

Članstvo u Fotoklubu me ispunjavalo stvaralačkim entuzijazmom jer sam uz stjecanje novih znanja i tehnika rada u fototehnici kao što je fotografiranje i izrada fotografija, u Klubu sam obnašao i druge dužnosti koje su proizlazile iz planova, programa i drugih dokumenata o radu kluba.

Kao vrlo aktivan član kluba nisam se zadovoljio samo sa pukim članstvom, već sam nastojao obogaćivati svoja znanja potrebna za jedan viši i odgovorniji rad u Klubu. Ubrzo sam postao i polaznik tečaja za stručno osposobljavanje za fototehniku u Klubu. Već krajem 1961. godine uspješno završavam taj tečaj, polažem ispit za fotoamatera »A« kategorije i dobivam diplomu fotokino saveza Jugoslavije.

Diploma iz toga vremena je bila značajan i prestižan dokument da za ono što radim u Klubu, imam i potrebitu kvalifikaciju.

I zaista nakon položenog ispita za fotoamatera osjetio sam zadovoljstvo koje za mene nije značilo samo sposobnost kvalitetnijeg rada u Klubu već i stvaralački motiv da dokažem svoju sposobnost u izradi fotografije i u izradi raznih tehničkih uređaja za izradu fotografija.

Na slici br. 279 prokazana je Diploma završenog tečaja i skripta iz koje sam se osposobljavao

Slika br. 279

Nakon dobivene diplome Fotokino saveza Jugoslavije moja se aktivnost u djelatnosti fototehnike još više intenzivirala. Osim redovitog rada u Klubu, svoje planove u fototehnici usmjerio sam na stvaranje vlastitog laboratorija i opreme za izradu fotografija. Naime, u Klubu je zbog velikog broja članova s jedne i malog laboratorijskog prostora s druge strane nastala velika gužva, tako da sam ja kao putnik iz Lipovljana rjeđe dolazio na red za korištenje istog, a ljubav prema fotografiji je nalagala da načinim nešto u vlastitom aranžmanu.

Budući da sam kod kuće u Lipovljanima raspolagao sa jednim dvorišnim prostorom i uz privolu oca, moj vlastiti laboratorij nastao u tom prostoru. Ono što me pri tome činilo sretnim, jest činjenica da sam vlastitim rukama i pameću napravio alat za izradu slika. U tu svrhu sam koristio samo priručne materijale i to: drvenu dasku za podlogu uređaja, metalnu cijev sa nastavcima kao povećalo, te objektiv fotoaparata kojeg sam koristio kao leću. Od priručnog materijala izradio sam i uređaje za pozicioniranje slike kojim se postiže kvaliteta veličine i oštrine slike. Ovaj uređaj s potrebitim kemikalijama je besprijekorno funkcionirao, a slike iz moga laboratorija bile su iste kvalitete kao i one urađene u Fotoklubu Metan.

         U Lipovljanima sam okupio i jedan broj prijatelja koji su također pokazivali interes za fotografiju, a nisu imali prilike da rade u nekim od fotoklubova, već su svoje sklonosti za fototehniku ostvarivali u mome laboratoriju. Naravno, ja sam im pri tome prenosio svoja stečena znanja u Fotoklubu Metan i bio im podrška u radu.

         Dakle, ovim laboratorijem osobno sam širio djelovanje fototehnike kao i tehničke kulture u Lipovljanima.

Na slici br. 280 prikazan je moj vlastiti uređaj za izradu fotografija

Slika br. 280

         Iz ovoga kratkog osvrta na Fotoklub Metan, kao i na moj omiljeni hobi u izradi fotografije mogu samo potvrditi korisnost bavljenja svim djelatnostima tehničke kulture, a pogotovo djece i mladeži.

         Upražnjavajući djelatnosti tehničke kulture, mladi mogu svoje sklonosti izraziti u vidu stvaranja vlastitih uradaka i njihove prezentacije široj javnosti, naravno tu su i razna natjecanja i potvrđivanje onoga što su naučili.

Tehnička kultura je važna sastavnica opće kulture, pa zbog toga i moja poruka mladima glasi:»Bavite se tehničkom kulturom sukladno vlastitim sklonostima, jer time doprinosite osobnom rastu i razvoju, ali i razvoju društva kao cjeline«.