Tomislav Jerala
Rođen je 1932.
godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, zatim Ekonomski
fakultet i postdiplomski studij na istom fakultetu.
Zaposlio se u
Kutini, najprije u Metanu, a zatim u INA Petrokemiji Kutina, gdje je ostao sve
do svoga umirovljenja, kada se preselio u Mali Lošinj.
Na svim
dužnostima koje je obnašao (bilo ih je više), uglavnom je obavljao najsloženije
ekonomske poslove, kao što su: ekonomske analize, investicijski programi,
opravdanosti financijskih ulaganja i izračun budućih dobiti, i mnoge druge
poslove i zadaće.
Iz navedenog
se vidi struktura, kompleksnost, a i kapacitet znanja kojim je raspolagao, i
kao takav angažiran je od strane grada Kutine za izradu Investicijskog programa
za izgradnju Auto Moslavine Kutina. To je investicija koju je grad Kutina sa
Zavodima Crvene zastave iz Kragujevca planirao izgraditi. Auto Moslavina je
izgrađena kao servis i prodaja vozila iz proizvodnog programa Crvene zastave.
Investicijski
program je izrađen tako kvalitetno sa svim pokazateljima opravdanosti, te je
bio lako prihvaćen i u bankarskim kućama, radi kreditnih aranžmana.
Osim svojih
redovnih i odgovornih poslova na radnom mjestu, ovom prigodom ističemo
Tomislavovu angažiranost i u sferi društvenih zbivanja i aktivnosti u gradu
Kutina. Naime, on se sa mnogo znalačke sposobnosti i dragovoljno prihvatio da u
širokoj lepezi djelatnosti u tehničkoj kulturi grada i općine Kutina, svojim
angažmanom ovu djelatnost podigne na najvišu moguću razinu.
Budući da je
oduvijek bio vrlo kreativan, operativan i konkretan, u tehničkoj kulturi
Kutine, davao je svoj doprinos, koji je i do današnjih dana ostavio neizbrisivi
trag. Tako je to činio sve do svog umirovljenja kada je napustio Kutinu i
preselio se u Mali Lošinj.
Tijekom svoje
dugogodišnje aktivnosti u tehničkoj kulturi, obnašao je niz visokih dužnosti
kroz sve njezine organizacijske forme, počevši od Narodne tehnike, Kluba SAM,
Samoupravne interesne zajednice tehničke kulture, pa sve do Zajednice tehničke
kulture koja je utemeljena u neovisnoj i samostalnoj Hrvatskoj državi.
Osim navedenih
odgovornih dužnosti, Tomislav se pokazao i kao vrlo vješt operativac i živa
logistika u svim područjima tehničke kulture unutar koje je znalo biti mnogo
(oko 14 ) različitih klubova i sekcija, pa spomenimo neke od njih gdje je
ostavio svoj značajan trag:
Foto-kino klub;
Radioklub;
Klub SAM sa svojim
sekcijama;
CB sekcija;
Sekcija
elektroničara;
Maketarska sekcija;
Informatička sekcija;
Sekcija za
aktivnosti na vodi, klub Optimist;
Sekcija astronoma.
Tu su također
i djelatnosti koje su trajale i samo kratko vrijeme, ali prema sklonostima i
interesima članova tehničke kulture. Tako je upravo on utemeljitelj Sekcije
pčelara, vinogradara i voćara, inovatora, te aktivnosti iz ručnih radova koje
je obuhvatilo keramiku i tekstil.
Ovih nekoliko
riječi o Tomislavu Jerali, bilo je nužno istaknuti u monografiji naprosto iz
razloga što je svojim radom i entuzijazmom u tehničkoj kulturi Kutine ostavio
neizbrisiv trag.
Vlado Felc
To je osoba
koja zaslužuje pozornost u Monografiji tehničke kulture prosto zato što je on
nezaobilazan jer je sav svoj entuzijazam i tehnički kapacitet uložio u
utemeljenje mnogih sekcija i njihov rast i razvoj.
Vlado se rodio
1932. godine u Bihaću, kojeg gotovo da i nije zapamtio jer se morao često puta
seliti u mjesta i gradove širom bivše države, svugdje tamo gdje mu je otac zbog
službene dužnosti morao obavljati određene poslove.
Kako je često
morao mijenjati svoje boravište, mijenjao je i mjesto svoga školovanja, što mu
je znatno otežavalo učeničke obveze. Tako je čak na Krku morao pohađati i
talijansku školu. No, Vlado je to sve izdržao i uspješno u Slavonskom Brodu
završio elektromehaničarski zanat, a zatim i srednju tehničku školu strojarskog
smjera. Još kao mlad čovjek, bavio se jedriličarstvom i padobranstvom, a skakao
je iz aviona sa čak 1200 metara visine.
Svoju radnu
karijeru Vlado je započeo u Jajcu u BiH, od kuda sa porodicom dolazi 1963.
godine Kutinu i zapošljava se u Metanu, koji se kasnije spaja sa Tvornicom
umjetnih gnojiva. U tom gospodarskom sustavu obavljao je niz odgovornih
dužnosti od upravitelja procesnog postrojenja, pa sve do direktora Tvornice
vapna gdje ostaje do umirovljenja.
Što se tiče
njegovog uključivanja u tehničku kulturu Kutine, to je bilo odmah nakon
njegovog dolaska u novu sredinu. Kako je u Kutini, od djelatnosti tehničke
kulture, postojao samo AMD Kutina, Foto-kino Metan i Radioklub, Vlado je tu
našao svoje mjesto i ostao vjeran čitavo ovo vrijeme. U Petrokemiji, Vlado je bio
jedan od inicijatora utemeljenja Autokluba Ina Petrokemija, koji je ostao u
punoj funkcije sve do kraja 90-tih godina, kada je i ugašen. Ovaj Klub bio je
od koristi svojim članovima jer je djelovao po principu »Uradi sam«, naravno uz
stručnu asistenciju voditelja kluba.
Kako je od
najranije mladosti bio zaljubljenik tehničke kulture, pored, već spomenutih
odgovornih dužnosti koje je obnašao, počeo je sam izrađivati primopredajnik po
SSB tehnici rasprostiranja valova. Taj njegov primopredajnik bio je u funkciji
dugi niz godina, a možda je i dandanas negdje u garaži među pohranjenim starim
stvarima.
Iako su ga
minule početničke radosti, Vlado i danas zna reći: »kada začuješ glas iz
dalekog svijeta, sav zatreperiš i vratio bi se u one mlade godine«.
Eto, tako je
Vlado Felc stvorio dobre pretpostavke da svoje stručno znanje i iskustvo stavi
u funkciju tehničke kulture, što je nesebično i činio. Osim praktičnog rada u
obuci radioamatera u Klubu, pripremao ih je i za mnoga natjecanja gdje su
postizali zapažene rezultate. Osim Radiokluba, Vlado je bio voditelj i drugih
sekcija i klubova u okviru tehničke kulture, kao i svagdje tamo gdje je trebalo
premostiti neku manjkajuću voditeljsku ulogu.
Više od 20
proteklih godina Vlado obnaša visoke dužnosti u krovnim tijelima tehničke
kulture, Narodnoj tehnici, u Klubu SAM i konačno u Zajednici tehničke kulture u
Kutini. U više mandata bio je delegat u tijelima ZTK-e županije Sisačko moslavačke
i HZTK-e u Zagrebu.
Isticanjem ovih dvoje zaslužnih
pojedinaca, ne umanjuje se doprinos i svih drugih članova i voditelja koji su
sebe ugradili u sve pore tehničke kulture u Kutini.