I sad kad se čeka da se dovrši tisak knjige i njeno
predstavljanje, tu će biti ovoj priči kraj. Možda i ne jer već sada kada je sve
gotovo i ne može se ništa promijeniti saznali smo da je jedno prezime krivo
upisano. Šteta što je tako jer bilo je dosta vremena za popravke. Zbog toga sam
i pokrenuo ovaj blog radi pružanja mogućnosti svima zainteresiranima da
pročitaju tekst knjige i stave svoje primjedbe.
U pripremu monografije krenulo se Odlukom Upravnog odbora
Zajednice tehničke kulture Kutina na sastanku održanom 10. ožujka 2011. godine. Evo što je o toj temi
objavljeno na webu ZTK:
Na
dnevnom redu bile su teme vezane uz izdavanje Monografije, problemi oko
plaćanja najma za prostor, očitovanje o pismu Hrvatske ZTK-a. U svezi
Monografije zaključeno je da se najprije prikupe svi materijali vezani uz
povijest udruga i Zajednice, a nakon toga će se to obraditi i pripremiti za
tisak. …
Sjećam se da je Marko Nježić imenovan za
voditelja radne grupe i na slijedećem sastanku izložio je plan pripremnih
radnji u prikupljanju materijala. I onda je krenulo, ne baš glatko. Udruge se
baš nisu previše trudile, stekao se dojam kao da očekuju da će sve to napraviti
Marko, on je kukao na svakom sastanku, dajte materijale, dajte…
Neka povijesna građa je bila negdje u
arhivi ZTK pa se moralo otvarati prašnjave registratore i fascikle. Tražena je pomoć od Tomislava Jerale i Vlade
Felca, višegodišnjih aktivista na polju tehničke kulture u Kutini. Marko je
pribavio sve stare brojeve Moslavačkog lista te je iz objavljenih tekstova i
fotografija pomalo sastavljao kockicu povijesti tehničke kulture u Kutini. Bilo je
tu dosta istraživačkoga rada, stupanje u kontakt sa živućim osobama i rodbinom, istraživanje
kako se tko točno zvao, pa fotografiranje starih predmeta i dokumenata,
poticanje osoba koje su nešto značile u proteklom periodu za tehničku kulturu
na osobne osvrte…
Kad se stekao dojam da se ništa ne
događa i da vrijeme neumoljivo teče, Marko je radio u tišini doma svog. I onda
jednog dana crkne mu njegov prastari PC te je trebalo spašavati podatke sa
harda. Srećom ima on stručnjaka za te stvari (Đorđe).
Ja sam se uključio kad me Marko zamolio
za pomoć u obradi i postavljanju teksta i fotografija. Proveli smo puno sati
zajedno obrađujući i dopunjujući sirovi materijal, ubacujući novo pristigle
podatke, mijenjajući već ugrađeno… I
tako je buduća monografija malo po malo
postajala jedna cjelina. Da se ne bi dogodila nešto nepredviđeno uvijek sam
najnoviju verziju spremao u Dropboxu, tamo negdje u oblacima.
Imenovana je uža redakcija u sastavu:
predsjednik ZTK Zvonimir Lernatić, tajnik ZTK Zdenko Bogadi, Vlado Felc, Marko
Nježić i ja. Počele su se zajednički rješavati svi uočeni problemi i počelo se
razmišljati o pribavljanju sredstava za trošak tiskanja. Širi krug ljudi donio
je nove ideje i otklonio neke zablude u konstrukciji buduće knjige. Postavljeno
je pitanje o potrebi pisanja o auto-moto sportu, no na kraju je to poglavlje
ipak ostavljeno kao prvi početak tehničke kulture na ovim našim prostorima.
Doajen tehničke kulture Tomislav Jerala
dao je svoj doprinos slanjem velike količine materijala koji je, iako dosta
kasno stigao, uvršten u poglavlja koja govore o prvim koracima organiziranja
tehničke kulture u Kutini. Vlado Felc se u međuvremenu teško razbolio i napustio
aktivan rad u redakciji. Njegovi pisani materijali su također pomogli u
rasvjetljavanju povijesti tehničke kulture u 70-tim i 80-tima godinama prošlog
stoljeća.
I tako jednog dana došli smo ja i Marko
na temu izrade naslovne stranice monografije. Marko je imao ideju i ja sam je
pretvorio u stvarnost. Naslovnicu je na kraju još malo doradio Domagoj Pasarić
mijenjajući fotografije s fotografijama već rezolucije. Naslov se promijenio u dijelu da
je izbačena „monografija“ i ostala je „Povijest tehničke kulture u Kutini“. I
mi smo postali svjesni da se podrazumijeva da je to monografija. Onaj dodatak
ispod „i njen doprinos razvoju ukupne tehničke kulture u Republici Hrvatskoj“
govori o tome da je sadržaj monografije značajan za povijest tehničke kulture
na području cijele države.
Osiguranjem novca za tisak i odabirom izdavača naš posao je bio
završen. Iako je još trebalo pronaći originale nekih fotografija veće
rezolucije kojima je Word smanjio kvalitetu. Kao što sam napisao i kad je sve
gotovo nije gotovo, još su se ispravljale greške do zadnjeg trenutka. Kad je
knjiga krenula u pripremu za tisak počelo je veliko isčekivanje. Čekamo „frišku“
knjigu da je dobijemo u ruku i da osjetimo miris nove knjige. To je nešto
posebno, kao što neki voli miris novog auta (i ja bi kad si ga bi mogao
kupiti). Vidimo se na predstavljanju monografije negdje u ožujku.