Miris nove knjige

I sad kad se čeka da se dovrši tisak knjige i njeno predstavljanje, tu će biti ovoj priči kraj. Možda i ne jer već sada kada je sve gotovo i ne može se ništa promijeniti saznali smo da je jedno prezime krivo upisano. Šteta što je tako jer bilo je dosta vremena za popravke. Zbog toga sam i pokrenuo ovaj blog radi pružanja mogućnosti svima zainteresiranima da pročitaju tekst knjige i stave svoje primjedbe.

U pripremu monografije krenulo se Odlukom Upravnog odbora Zajednice tehničke kulture Kutina na sastanku održanom  10. ožujka 2011. godine. Evo što je o toj temi objavljeno na webu ZTK:

Na dnevnom redu bile su teme vezane uz izdavanje Monografije, problemi oko plaćanja najma za prostor, očitovanje o pismu Hrvatske ZTK-a. U svezi Monografije zaključeno je da se najprije prikupe svi materijali vezani uz povijest udruga i Zajednice, a nakon toga će se to obraditi i pripremiti za tisak. …

Sjećam se da je Marko Nježić imenovan za voditelja radne grupe i na slijedećem sastanku izložio je plan pripremnih radnji u prikupljanju materijala. I onda je krenulo, ne baš glatko. Udruge se baš nisu previše trudile, stekao se dojam kao da očekuju da će sve to napraviti Marko, on je kukao na svakom sastanku, dajte materijale, dajte…

Neka povijesna građa je bila negdje u arhivi ZTK pa se moralo otvarati prašnjave registratore i fascikle.  Tražena je pomoć od Tomislava Jerale i Vlade Felca, višegodišnjih aktivista na polju tehničke kulture u Kutini. Marko je pribavio sve stare brojeve Moslavačkog lista te je iz objavljenih tekstova i fotografija pomalo sastavljao kockicu povijesti tehničke kulture u Kutini. Bilo je tu dosta istraživačkoga rada, stupanje u kontakt sa živućim osobama i rodbinom, istraživanje kako se tko točno zvao, pa fotografiranje starih predmeta i dokumenata, poticanje osoba koje su nešto značile u proteklom periodu za tehničku kulturu na osobne osvrte…

Kad se stekao dojam da se ništa ne događa i da vrijeme neumoljivo teče, Marko je radio u tišini doma svog. I onda jednog dana crkne mu njegov prastari PC te je trebalo spašavati podatke sa harda. Srećom ima on stručnjaka za te stvari (Đorđe).

Ja sam se uključio kad me Marko zamolio za pomoć u obradi i postavljanju teksta i fotografija. Proveli smo puno sati zajedno obrađujući i dopunjujući sirovi materijal, ubacujući novo pristigle podatke, mijenjajući već ugrađeno…  I tako je buduća monografija  malo po malo postajala jedna cjelina. Da se ne bi dogodila nešto nepredviđeno uvijek sam najnoviju verziju spremao u Dropboxu, tamo negdje u oblacima.

Imenovana je uža redakcija u sastavu: predsjednik ZTK Zvonimir Lernatić, tajnik ZTK Zdenko Bogadi, Vlado Felc, Marko Nježić i ja. Počele su se zajednički rješavati svi uočeni problemi i počelo se razmišljati o pribavljanju sredstava za trošak tiskanja. Širi krug ljudi donio je nove ideje i otklonio neke zablude u konstrukciji buduće knjige. Postavljeno je pitanje o potrebi pisanja o auto-moto sportu, no na kraju je to poglavlje ipak ostavljeno kao prvi početak tehničke kulture na ovim našim prostorima.

Doajen tehničke kulture Tomislav Jerala dao je svoj doprinos slanjem velike količine materijala koji je, iako dosta kasno stigao, uvršten u poglavlja koja govore o prvim koracima organiziranja tehničke kulture u Kutini. Vlado Felc se u međuvremenu teško razbolio i napustio aktivan rad u redakciji. Njegovi pisani materijali su također pomogli u rasvjetljavanju povijesti tehničke kulture u 70-tim i 80-tima godinama prošlog stoljeća.

I tako jednog dana došli smo ja i Marko na temu izrade naslovne stranice monografije. Marko je imao ideju i ja sam je pretvorio u stvarnost. Naslovnicu je na kraju još malo doradio Domagoj Pasarić mijenjajući fotografije s fotografijama već rezolucije. Naslov se promijenio u dijelu da je izbačena „monografija“ i ostala je „Povijest tehničke kulture u Kutini“. I mi smo postali svjesni da se podrazumijeva da je to monografija. Onaj dodatak ispod „i njen doprinos razvoju ukupne tehničke kulture u Republici Hrvatskoj“ govori o tome da je sadržaj monografije značajan za povijest tehničke kulture na području cijele države.

Osiguranjem novca za tisak i odabirom izdavača naš posao je bio završen. Iako je još trebalo pronaći originale nekih fotografija veće rezolucije kojima je Word smanjio kvalitetu. Kao što sam napisao i kad je sve gotovo nije gotovo, još su se ispravljale greške do zadnjeg trenutka. Kad je knjiga krenula u pripremu za tisak počelo je veliko isčekivanje. Čekamo „frišku“ knjigu da je dobijemo u ruku i da osjetimo miris nove knjige. To je nešto posebno, kao što neki voli miris novog auta (i ja bi kad si ga bi mogao kupiti). Vidimo se na predstavljanju monografije negdje u ožujku.